уторак, 19. фебруар 2013.

Pismo koje nije otišlo za Ameriku

" Potraži me kad se protraćeno vreme vrati u kutak tvog uma, kada te podseti da sam bio neko ko je skidao zvezde i ako je nebo tmurno. Znala si da su moji koraci previše bučni u kasne sate, da su teški i glasni kada ti je potrebna tišina. Razdvojile su nas daljine ali smo ipak ostali zajedno, na maloj crno-beloj slici.
Godine su od mene načinile pijanca i gubitnika. Tragao sam za tobom po peščanim dinama i hladnim noćima decembra, tražio sam te u nekim malim stvarima i našao te.
Nakon svih ovih godina i dalje si lepa, sijaš kao vila, kao zrak sunca u prolećnom jutru koje budi žitelje sivila, lepa si, to je uvek bilo i biće trunka sjaja u mraku godina.
Imam te dovoljno da te doziram stvarnosti koja pod naletom fleševa ima čudno i krhu narav pa puca kao staklo pod udarom lopte uplašenog dečaka. Znam da te nemam, ponekada mi i nisi bitna, ne trebaš mi. Osuđujem te na večnu sreću, na radost u porocima, na prelepo nebo bez mene i mojih reči, jedinog blaga koje pokreće tvoje bledunjavo lice i boji ga osmehom sve dok ne zaspiš.
Slavim te. Slavim te kao sve što je sveto i što vredi u mom nazovi životu. Toliko sam prazan da me ponekad ni ogledalo ne želi. Poredim se sa pticama jer si me ostavila nemoćnog da sačekam zimu, a ti si po prvoj jeseni odbacila plodove mojih ideja, pa su ptići nade ostali u ljušturi želje, bez pokušaja života. Raduj se, budi svoja i živi večno, kroz moje reči i crno-bele slike na zidu.
Ubijaj me lagano kao što jesi, pusti me da se setim tebe kroz sve što sam bio. Omađijaj svako novo juto i pusti srce da udara svoje do zadnjeg damara. Budi i dalje lepa, raduj se svakom novom jutru i tuguj za tmurnim noćima bez zvezda, jer će samo jedna da sija večno. Ta zvezda biće sećanje na dane u čaši, na dane bez tebe i mene, na sivi grad i sive ljude u ulici bez broja zaboravljene zauvek. Čekam te.
Srešćemo se ponovo nagi na nekom oblaku plešući divotom zvuka nekog prošlog života svesni šta propuštamo a nesvesni telesnih potreba, zauvek svoji, bez preduslova i pojmovanja o materiji. Ti i ja, kao jutro i magla, kao dečak i snovi, kao mačka i miš. Ti i ja zauvek svoji i zauvek daleko. " 

Нема коментара:

Постави коментар